Ova građanskopravna uredba (& obrazloženje) služi za sprovedbu presude Vrhovnog suda Nizozemske od 19. jula 2019. godine. U svojoj presudi Vrhovni sud je odredio odgovornost Države na 10 posto štete koju su pretrpjeli srodnici stradalih muških izbjeglica koji su u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine boravili u bazi nizozemskog bataljona u Potočarima.

Građanskopravna uredba srodnicima muških žrtava omogućava da prime naknadu štete na brz i pristupačan način i ukoliko je poželjno bez potrebe angažovanja advokata. Ovom uredbom ćete izbjeći često dugotrajan i složen sudski postupak utvrđivanja štete koji obuhvata brojne troškove. Građanskopravna uredba se oslanja na fiksne iznose odštete, koje je odredila država Nizozemska. Za suprugu ili partnera žrtve je iznos odštete € 15.000. Dijete, roditelj, brat ili sestra žrtve dolaze u obzir za naknadu koja iznosi € 10.000.

Morate ispuniti nekoliko uslova da biste došli u obzir za naknadu štete.
Srodnici koji imaju porodični odnos prvog stepena sa više od jedne žrtve, mogu podnijeti više zahtjeva za naknadu štete. Pod porodičnim odnosom prvog stepena podrazumijeva se odnos supružnika ili partnera i odnos roditelja i djece.
Naprimjer, majka koja je izgubila supruga i sina, može primiti naknadu štete za oba člana porodice, kao i roditelj koji je izgubio više djece. Za svaku žrtvu je potrebno podnijeti odvojen zahtjev.

Moguće je da smatrate da ste pretrpjeli štetu veću od navedena dva iznosa. Vama ostaje otvorena mogućnost za pokretanje građanskog postupka protiv države Nizozemske radi moguće naknade. U tom slučaju nema potrebe za podnošenjem zahtjeva prema ovoj uredbi.

Samo srodnici koji su pretrpjeli štetu uslijed smrti muške izbjeglice koja je u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine boravila u bazi nizozemskog bataljona. Ove uredba nije primjenjiva na nasljednika srodnika koji su navedeni u uredbi.

Ukoliko dolazite u obzir za naknadu štete, bit će Vam ponuđen ugovor o nagodbi za žrtvu na koju se odnosi Vaš zahtjev. Potpisivanje ugovora o nagodbi ima posljedice za Vas.

Kao prvo: dobivate naknadu štete.

Drugo (važno je znati!): Trebate imati na umu da, na osnovu Uredbe brat ili sestra žrtve, kojima je dodijeljena več jedna naknada nemaju pravo dobiti drugu naknadu. Samo srodnici koji imaju porodični odnos prvog stepena sa više od jedne žrtve, mogu dobiti više od jedne naknade štete. Pod porodičnim odnosom prvog stepena podrazumijeva se odnos supružnika ili partnera i odnos roditelja i djece. Odnos brata i sestre je porodični odnos drugog stepena. To znači da, kada Vi kao brat ili sestra potpišete ugovor o nagodbi, više ne dolazite u obzir za dodjelu druge naknade. To također znači da ako potpišete ugovor o nagodbi kao prvostepeni član porodice, ne možete dobiti naknadu za Vašeg brata ili sestru po osnovu Uredbe.

Treće, više ne možete uspješno podnijeti tužbu građanskom sudu protiv države Nizozemske zbog protupravnog postupanja, kako je utvrđeno u presudi od 19. jula 2019. godine, kada je u pitanju žrtva za čiju smrt će Vam biti isplaćena naknada za štetu.

Komisija vrlo pažljivo procjenjuje svaki zahtjev. Uredba je namijenjena specifičnoj grupi žrtava genocida: srodnicima od oko 350 muških izbjeglica koji su se u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. nalazili u UN-bazi nizozemskog bataljona u Potočarima. U odnosu na ukupan broj žrtava genocida, ovo je ograničena/manja grupa žrtava. Toga smo itekako svjesni. Dužnost je Komisije da osigura da naknada šteta ide tim ljudima kojima je prema presudi suda namijenjena. Stoga morate učiniti vjerovatnim da je žrtva bila u bazi u UN-bazi nizozemskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima poslijepodne 13. jula 1995. godine. I u svom zahtjevu morate pokazati da ste srodnik žrtve.

Podnijeli ste zahtjev sa potrebnim dokumentima Komisiji. Komisija će provjeriti da li je preminuli član Vaše porodice bio u UN-bazi nizozemskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima tog dana i u to vrijeme. Za to, Komisija koristi javno dostupne pouzdane izvore i vlastita istraživanja. Komisija, između ostalog, provjerava i mjesto gdje je žrtva posljednji put viđena.

Ako se iz izvora čini vjerovatnim da je žrtva bila u UN-bazi u Potočarima u popodnevnim satima 13. jula 1995., dolazite u obzir na naknadu štete.

Komisija će od Vas zatražiti više informacija ako se ispostavi da je moguće, ali se još uvijek ne čini vjerovatnim, da je žrtva bila u UN-bazi tog dana i u to vrijeme.

Ako pouzdani izvori Komisije pokažu da je žrtva posljednji put viđena dotičnog datuma na drugom mjestu, na primjer u šumi, Komisija će odbiti zahtjev.

U presudi suda i u građanskopravnoj uredbi pod UN-bazom nizozemskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima podrazumijeva se teren fabrike u Potočarima na kojem se prije rata nalazila fabrika baterija i akumulatora. Na ovom bivšem terenu fabrike, s desne strane ceste od Srebrenice do Bratunca, smještene su bile hale montaže, skladišta i administrativna zgrada. Od aprila 1994. godine ovdje je bio smješten glavni štab nizozemskog bataljona. Karakteristične za bazu su bile ogromne hale fabrike baterija u kojima je nizozemski bataljon držao svoja vozila. S prednje strane ovih hala nalazila se velika livada. Teren UN-baze nizozemskog bataljona (Dutchbat) bio je ograđen visokom ogradom. Na krajevima ograde bila su postavljena stražarska mjesta nizozemskog bataljona.

Građanskopravna uredba se odnosi na približno 350 muških izbjeglica koji su se u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine nalazili u UN-bazi nizozemskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima. U odnosu na ukupan broj žrtava genocida ovo je ograničena grupa. U presudi sud je odredio da je Nizozemska Država odgovorna za sudbinu grupe muških izbjeglica, koja se u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine još _nalazila u halama fabrike baterija i akumulatora. Prema ocjeni suda nizozemski bataljon je djelovao protupravno u odnosu na ovu grupu muškaraca. Nizozemski bataljon (Dutchbat), naime, je trebao ovoj grupi ponuditi izbor da ostane u halama. Zbog nepružanja tog izbora oduzeta je ovim muškarcima (mala) mogućnost da ne padnu u ruke bosanskih Srba. Naime, u velikim halama bivše fabrike baterija i akumulatora, koje su pripadale UN-bazi nizozemskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima, muške izbjeglice su bile van vidokruga bosanskih Srba.